Citroën SM
Previše dobar za svoje vrijeme
U trenutku kada se automobilski svijet sve više dijelio između praktičnih i luksuznih, Citroën je odlučio spojiti ta dva svijeta u jedno – i to na najfrancuskiji mogući način. Tako je 1970. godine predstavljen Citroën SM, automobil koji je trebalo da objedini udobnost, luksuz i tehnološku avangardu s temperamentom i performansama tipičnim za italijanske GT modele. Kao rezultat dobili smo jedan od najfascinantnijih, ali i najkontroverznijih automobila 20. vijeka...
Nakon ogromnog uspjeha modela DS, Citroën je želio otići korak dalje i stvoriti luksuzni sportski kupe koji bi mogao parirati Jaguaru, BMW-u ili čak Ferrariju. DS je bio revolucionaran u pogledu dizajna i udobnosti, ali mu je nedostajala snaga, zato je 1961. pokrenut projekat “D Sport”, koji će kasnije izrasti u SM.
Ključni trenutak dogodio se 1968. godine, kada je Citroën kupio italijanski Maserati. Time je otvoren put za nešto do tada nezamislivo – francuski automobil s italijanskim srcem. Maserati je dobio zadatak da razvije novi V6 motor, a zadatak je povjeren legendarnom Giuliju Alfieriju, konstruktoru brojnih Maseratijevih trkačkih motora. Alfieri je “odrezao” dva cilindra s Maseratijevog V8 iz modela Indy i stvorio aluminijumski V6 zapremine 2,7 litara, sa 170 KS. Agregat je bio lagan, rafiniran i dovoljno kompaktan da se uklopi u prednji pogon Citroëna.
Za dizajn je bio zadužen Robert Opron, čovjek koji je naslijedio Bertonija, tvorca modela DS. Opron je SM zamislio kao aerodinamični skulpturalni objekat, a ne običan automobil, a rezultat je bio spektakularan – duga niska silueta, zakrivljeno vjetrobransko staklo i prepoznatljiva staklena “maska” s tri para svjetala Cibié koji su se okretali u smjeru skretanja. Aerodinamika je bila impresivna: koeficijent otpora vazduha 0,33, jedan od najboljih u svijetu tadašnjih automobila, što ne čudi jer je karoserija testirana u istom tunelu kao i Concorde.
Unutrašnjost je bila još jedno remek-djelo jer se radi o futurističkom kokpitu s ovalnim instrumentima, hidrauličnim komandama i instrumentom sa četrnaest signalnih lampica, uključujući i veliku crvenu koja je upozoravala na kvar hidraulike.
Upravljač s automatskim vraćanjem u centar, hidropneumatsko vješanje i progresivni servo sistem DIRAVI činili su vožnju SM-a neuporedivim iskustvom – za jedne čarolijom, za druge čudom inženjerske ludosti.
Citroën SM bio je tada najbrži automobil s prednjim pogonom na svijetu jer je do 100 km/h stizao za oko 8,9 sekundi, a maksimalna brzina iznosila je preko 220 km/h što su bile vrijednosti koje su 1970. bile u rangu s najboljim evropskim GT-ima. Uprkos tome, SM nije bio klasičan sportski automobil jer je njegova filozofija bila pružiti stabilnost, komfor i eleganciju pri velikim brzinama – više Grand Tourer nego trkač.
Zahvaljujući hidropneumatskom vješanju s automatskom nivelacijom, automobil je “plutao” preko neravnina, dok su kočnice bile izuzetno efikasne zahvaljujući centralnom hidrauličkom sistemu. Kasnije verzije, predstavljene 1972. godine, dobile su Bosch D-Jetronic ubrizgavanje i snagu od 180 KS, a ubrzo se pojavila i verzija s automatskim mjenjačem, prvenstveno namijenjena američkom tržištu.
Bio je složen, skup za održavanje i zahtijevao vozača koji zna šta vozi, a cijena u Francuskoj iznosila je 52.000 franaka, što je bilo više nego Cadillac Eldorado ili Mercedes 350 SLC dok je u Velikoj Britaniji koštao gotovo kao Ferrari Dino.
Ali problem nije bio samo u cijeni. Maseratijev motor, izrađen gotovo u potpunosti od aluminijuma, pokazao se osjetljivim ako se zanemari redovno održavanje. Komplikovani hidraulični sistemi tražili su preciznost i iskustvo, što je u ono vrijeme bilo rijetkost izvan ovlaštenih servisa.
Iako je SM isprva izazvao oduševljenje i prodavao se dobro – oko 5.000 primjeraka u prvoj godini – problemi su brzo stigli. Zatim je 1973. izbila naftna kriza, cijene goriva su eksplodirale, a potražnja za luksuznim sportskim automobilima naglo pala. Prodaja je 1974. spala na samo 294 automobila, a Citroën je, opterećen velikim dugovima, završio na ivici bankrota.
Ubrzo je kompaniju preuzeo Peugeot, Maserati je rasprodan, a proizvodnja SM-a obustavljena 1975. godine. Do tada je napravljeno ukupno 12.920 primjeraka, čime je završen jedan od najhrabrijih projekata u istoriji francuske auto-industrije.
Danas se Citroën SM smatra automobilom ispred svog vremena i simbolom epohe kada su dizajneri i inženjeri imali hrabrosti da sanjaju. Njegov spoj francuskog luksuza i italijanskog temperamenta ostao je neponovljen, a svaki primjerak koji je preživio danas vrijedi kao raritet.
SM je možda bio “previše dobar” za svoje vrijeme, ali je zauvijek ostao dokaz da automobili mogu biti umjetnost na točkovima. U svijetu u kojem sve izgleda isto, Citroën SM i dalje blista kao podsjetnik da je drugačije često i bolje.