Test – Opel Frontera 1.2 Hybrid Edition e-DTC
Svana retro, a iznutra praktična
Prva generacija Frontere bila je punopravan SUV sa 4x4 pogonom i avanturističkim duhom. Njenoj savremenoj nasljednici i pored prednjeg pogona ne nedostaje avanturizma, ali se on sada primarno veže za asfaltne podloge, urbane zadatke i mnoga praktična rješenja, koja krosovere promovišu u idealne porodične automobile…
Prvi susret s Fronterom kao testnim automobilom imali smo krajem prošle godine u kombinaciji sa srednjim GS paketom opreme. Podsjećamo da je njemački krosover domaćim kupcima dostupan još sa najsadržajnijom opremom Ultimate i ulaznim paketom Edition, s kojim smo ga ovaj put dobili priliku testirati. U oba slučaja za pogon je bio zadužen savremeni hibridni sistem koji iz kombinacije 1,2-litarskog trocilindraša i elektromotora na prednje točkove isporučuje 145 KS.
S obzirom na to da je pogonski koncept isti, drugi test ćemo početi s podsjećanjem na to šta ime Frontera znači za Opel i njegove ljubitelje. Naime, prva generacija Frontere predstavljena je 1991. godine u trenutku kada je podjela automobilskih klasa još uvijek bila staromodna. Imali smo: gradske automobile, limuzine, karavane, kompakte i hečbeke, zatim kupe modele, kombije i na kraju terence. Frontera je bila ovo zadnje, klasični terenac koji je razvijen u saradnji sa japanskim ekspertom Isuzu, od kojeg je dobila efikasan 4x4 pogon, čeličnu šasiju i izdržljivo vješanje.
Zahvaljujći navedenoj kombinaciji osobina brzo je stekla simpatije ljubitelja Opela, ali i svih onih vozača koji su u to vrijeme tražili naočit, komforan i povoljan terenski automobil. U Opelovoj istoriji ostalo je zabilježeno da je Frontera 1993. i 1994. bila najpopularniji terenac u Evropi, koji je zahvaljujući toj činjenici uz određenu modernizaciju uspio da ostane aktuelan do 2004. godine, kada ju je zamijenio prvi Opelov SUV – Antara.
Od 2015. godine, kada je proizvedena zadnja Antara do danas, svijet automobilizma se okrenuo naglavačke. Jedna od najvećih promjena desila se 2017, kada je američki GM prodao Opel francuskoj PSA grupi, koja ga je četiri godine poslije spajanjem sa grupacijom Fiat Chrysler Automobiles uvela u jedan od najvećih automobilskih konglomerata na svijetu – Stellantis. Sa svim ovim promjenama mijenjao se i Opel, njegov dizajn, enterijer i pogon.
S obzirom na to da ima samonosivu karoseriju, sa klirensom od čak 20 centimetara i da nema verziju sa 4x4 pogonom, već je isključivo vozilo koje pokreću prednji točkovi, nova Frontera se definiše kao punopravan krosover. To je automobil koji izgledom i udaljenošću najniže tačke od podloge svana izgleda kao terenac.
On u kabini nudi specifičnu povišenu poziciju sjedenja i sa njom donosi gotovo sve komforne prednosti na koje mogu da računaju i vlasnici klasičnih SUV automobila, ali je pogonski bliži asfaltu nego podlogama s lošim prianjanjem.
Ako se pitate kome je interesantna ta kombinacija, odgovor je najvećem broju današnjih kupaca. Naime, za razliku od devedesetih godina prošlog vijeka, kada je Frontera 4x4 bila tržišni hit, vozači nemaju tako izražene potrebe za terenskim karakteristikama. Do njihovih seoskih imanja, vikendica, omiljenih izletišta više ne vode loše makadamski i „off-road” putevi već uglavnom čvrste asfaltne podloge na kojima je potreba za skupocjenim 4x4 pogonom uglavnom periodična i nije nužna.
Osim toga, u svakodnevici i vožnji pri visokim brzinama, koju danas omogućavaju sve brojniji auto-putevi, kruta čelična šasija koju je imala prva Frontera ni izbliza nije udobna kao samonosiva karoserija, koja je u slučaju savremene Frontere ovješena kombinacijom prednjeg sistema McPherson i zadnje polukrute osovine. Njih prate amortizeri i opruge koji su podešeni da pruže najbolji mogući kompromis između udobnosti i tradicionalne njemačke čvrstine zahvaljujući kojoj se Frontera jasno razlikuje od nešto mekše podešenog Stellantisovog brata: Citroëna C3 Aircross.
Specifičan karakter Frontera ima i u pogledu dizajna, koji se progresivno mijenja kako je kombinujete s paketima opreme Edition, GS i Ultimate. Ulazna i ujedno testna verzija svana nas vraća u prošlost, kada su lakirani čelični točkovi bili standard za terenska vozila čija filozofija „peri-deri” jednostavno nije dozvoljavala da se kombinuju s nježnijim aluminijumskim točkovima. Frontera ih ima u višim paketima, ali za bazni su rezervisani 16-inčni čelični sa pneumaticima dimenzija 215/65.
Njihov najveći kvalitet jesu odlična amortizacija anomalija u vidu loših asfaltnih i makadamskih puteva i poprilična bezbrižnost prilikom prelaska arhitektonskih barijera ili kamenitih prepreka, kada njihova poprilična visina onemogućava oštećenje čelične osnove. Najisturenije limene površine i donji dijelovi branika od skupih oštećenja zaštićeni su plastičim oplatama, a i veći dio podvozja automobila izolovan je na sličan način.
Za dizajnersku specifičnost testne Frontere osim točkova i panelne vizor maske svana je, osim vizuelno efektnih i u praksi veoma efikasnih glavnih Intelli LED svjetala, te originalnih zadnjih svjetala, najzaslužnija dvobojna karoserija. Bijeli krov skladno se slaže s točkovima, dok maslinastozelena karoserija povezuje Fronteru s prirodom, travom, lišćem i bojom naših prelijepih kanjonskih rijeka.
Mada enterijer osnovnog paketa Edition svodi unutrašnje uređenje na digitalni i svaki drugi minimum, testni model je zahvaljujući sadržajnoj dodatnoj opremi uspješno izbjegao asketizam. Dodaci poput veoma udobnih Intelli sjedišta, automatskog klima-uređaja, grijanja vjetrobrana, upravljača i prednjih sjedišta, te presvlake upravljača od eko kože ili centralnog naslona za ruke, sa držačima za dvije čaše približili su nas ugođaju koji smo imali u prethodnom GS modelu.
Kada se tome pridodaju i multimedijalni navigacioni sistem sa 10-inčnim ekranom osjetljivim na dodir, bežični punjač telefona i 3 USB-C priključkam, od kojih su jedan naprijed, a dva pozadi, te zadnji parking senzori i širokougaona kamera, dobija se automobil koji ima gotovo sve one sadržaje koji su potrebni vozaču i njegovim saputnicima u 21. vijeku.
Besplatno dolaze uzoran komfor u oba reda sjedišta, odlična preglednost okoline kroz optimalne staklene površine i prtljažnik sa 460 litara osnovne zapremine, koja se obaranjem naslona zadnje klupe može povećati do čak 1600 litara.
I dok se praktičnost, ponašanje u vožnji i njena dinamika nisu značajnije promijenili u proteklih pet mjeseci, koliko je prošlo između testa Frontere s opremom GS i aktuelne s opremom Edition, velika promjena desila se po pitanju garancije s kojom Opel stoji iza ovog automobila.
Umjesto dosadašnjih pet godina i 100.000 pređenih kilometara, odnedavno kupci mogu da računaju na duži garantni rok –osam godina ili do 150.000 km, zavisno od toga šta prije nastupi. Odlična je to vijest za sve one koji se odluče izdvojiti 42.090 KM, koliko Opel Frontera košta u svojoj najpovoljnijoj verziji sa hibridnim pogonom prigušenim na 110 KS. Ukoliko se odluče za testnu verziju sa 145 KS, u startu će morati da izdvoje 43.050 KM, odnosno 47.853 KM, koliko ovaj model košta sa dodatnom opremom.
U svjetlu svega onog što nudi vizuelni, vozački, sadržajno i komforno, testna Opel Frontera nameće se kao zanimljiv porodični automobil, specifičnog retro imidža, prostranog i udobnog enterijera te savremenog i ekonomičnog pogona iza čije dugovječnosti njemački brend stoji sa jednom od najdužih garancija na domaćem tržištu. Ako ona ne bude imala pokriće u praksi, svi eventualni nedostaci ići će na njegovu dušu i račun, što je iz današnje perspektive više nego fer ponuda.
POGON
S obzirom na to da smo Fronteru već testirali s istom pogonskom kombinacijom i sam doživljaj vožnje je bio isti. Savremeni hibridni pogonski sklop koristi sinergiju 1,2-litarskog turbobenzinskog trocilindarskog benzinca i elektromotora. Benzinac raspolaže sa 136 KS, a elektromotor sa 29 KS. Za pogon elektromotora zadužena je baterija od 0,89 kWh, koja omogućava efikasnu podršku motoru SUS, što rezultira prosječnom potrošnjom od 5,2 litra na 100 kilometara, koja se pod konstantnim opterećenjem može povećati do 6, odnosno 7 litara.
Ubrzanje od 0 do 100 km/h iznosi 9 sekundi, dok je najveća brzina 190 km/h. To su više nego solidne performanse za jedan porodični krosover, čiji je primarni zadatak da bude udoban i funkcionalan transporter u koji je moguće utovariti gomilu prtljaga i smjestiti čak sedam osoba, ako se odlučite da za 1900 KM doplatite i treći red sjedišta.
Elektrifikovanim šestostepenim mjenjačem upravlja se kao i svakim drugim automatikom, s tim da se vozaču pored standardnih P, R, N i D opcija nudi i režim L, koji mjenjač zadržava u niskim brzinama, prvom ili drugom stepenu, te omogućava bolje vučne sposobnosti dok je vozilo na strmom usponu ili pod opterećenjem.