Decenija dogovorenog ćutanja
Decenija lutanja i dogovorenog ćutanja
Te 2015. godine kada je Volkswagen na Sajmu automobila u Frankfurtu trebalo da proslavi istorijski prodajni uspjeh svojih automobilskih brendova, došlo je do brodoloma u kojem je potonuo do tada najjači njemački adut – TDI agregat. Da bi zaustavio loš uticaj ove afere, Volkswagen je pristao da isplati štetu u do tada rekordnom iznosu, nakon čega su njegovi najveći kritičari naglo zaćutali…
Deset godina nakon što je otkrivena afera Dieselgate u trenutku koji je trebalo da bude dan ponosa za Volkswagen, ona je postala trajan podsjetnik na jednu od najvećih kriznih era u savremenoj automobilskoj industriji. Podsjećamo da je u jesen 2015. američka ekološka agencija Environmental Protection Agency (EPA) zvanično objavila da je Volkswagen koristio takozvani „defeat device” softver koji je manipulisao testovima emisije.
Naime, tokom laboratorijskih provjera Volkswagenovi automobili su, zahvaljujući softveru za njihovo prepoznavanje, savršeno „glumili” da ispuštaju prihvatljive vrijednosti štetnih gasova, dok bi u normalnoj vožnji ispustili i do 40 puta više azotnih oksida (NOₓ).
Volkswagen je priznao da je softver bio preinstaliran u oko 11 miliona vozila na globalnom nivou, među kojima su bili brojni popularni modeli s dizelskim TDI motorima. Ta spoznaja izazvala je globalni šok, jer je reputacija jednog od najznačajnijih proizvođača automobila bila ozbiljno poljuljana, a industrija i regulatori suočeni s pitanjem povjerenja i odgovornosti. Finansijske posljedice bile su ogromne.
Sam Volkswagen morao je platiti milijarde eura za razne kazne, odštete, troškove otkupa vozila, popravki i pravnih procesa. Sudovi su u međuvremenu donijeli i prve presude, a četvorica bivših menadžera njemačkog brenda osuđeni su kao najodgovorniji u cijelom skandalu. Dvojica su dobila zatvorske kazne, a druga dva uslovne kazne. Mnogi kažu da je to premalo za svu štetu koja je nanesena njemačkom brendu i čitavom automobilskom svijetu, koji je nakon skandala naglo utihnuo.
Mnogi su to protumačili kao najbolju moguću potvrdu da su i ostali brendovi imali slične „orahe u džepovima” kao i Volkswagen. Ubrzano gašenje i povlačenje dizel-motora Renaulta, Fiata, Opela, Peugeota, Citroëna, BMW-a, Mercedesa i ostalih brendova samo ih je učvrstilo u stavu da je softver za varanje vjerovatno korišten u mnogo više autromobila nego što je to zvanično potvrđeno.
Posljedice afere Dieselgate nisu bile samo materijalne. Izgubljeno je povjerenje u Volkswagen, ali i u „čisti dizel” kao koncept. Skandal je pokrenuo lavinu negodovanja u javnosti. U mnogim zemljama, posebno u Evropi, dizelaši su se počeli doživljavati ne kao efikasna, štedljiva rješenja, već kao simbol teškog zagađenja i nepoštene industrijske prakse. Regulativa o emisiji postepeno je ojačana, a uvedeni su realističniji testovi emisije, što je natjeralo cijelu industriju da preispita svrsishodnost dizel-motora.
Ta prelomna tačka ubrzala je transformaciju auto-industrije: proizvođači su sve više ulagali u hibridna i električna vozila, dok je „veliki povratak dizelaˮ postao nemoguć. Volkswagen, nekada prvi vodonoša dizelske tehnologije, bio je prisiljen preusmjeriti strategiju, pokušavajući obnoviti svoj imidž kroz elektrifikaciju. Ipak, prelazak nije bio bez posljedica: troškovi proizvodnje i razvoja, kao i visoka cijena razvoja baterijskih pogona, reflektovali su se na krajnjeg potrošača, koji je počeo da traži alternative.
Da li je sve što je došlo nakon afere Dieselgate zaista donijelo obećanu „zeleniju budućnostˮ? Iako su izduvne emisije iz današnjih električnih automobila zanemarive u vožnji, CO₂, NOₓ i krute čestice ostaju problem u fazi proizvodnje baterija, reciklaže i izvora električne energije. Istovremeno, percepcija dizela kao automobila koji je automatski loš i prljav i danas je jaka, često bez razlikovanja realnih tehničkih razlika i konteksta
Dieselgate je tako postao mnogo više od skandala jednog Brenda – on je potresao temelje industrije, razotkrivši da je „efikasnostˮ mogla biti samo maska za profit i manipulaciju. To je lekcija o tome koliko je važno da regulatori, javnost i korisnici ostanu oprezni kad auto‑industrija obećava „čistu tehnologijuˮ. Transparentnost i odgovornost ne smiju ostati samo u marketingu, nego moraju biti suština svakog razvoja.
VELIKI TROŠKOVI
Volkswagen je nakon izbijanja Dieselgate skandala u SAD‑u prihvatio nagodbu prema kojoj je potrošio oko 14,7 milijardi dolara za rješavanje potraživanja, uključujući kazne, odštete i troškove popravki. Od tog iznosa, oko 10 milijardi dolara bilo je predviđeno za otkup ili kompenzaciju vlasnicima pogođenih vozila sa dvolitarskim TDI dizel-motorima.
Programom je bilo obuhvaćeno gotovo 500.000 vozila proizvedenih između 2009. i 2015. godine, a konačni broj automobila uključenih u „buyback” ili popravku iznosio je oko 475.000. Većina vlasnika, oko 86 %, izabrala je opciju vraćanja vozila ili ranijeg raskida lizinga, dok je manji dio prihvatio popravku. Ove cifre jasno pokazuju enorman finansijski i logistički teret koji je Dieselgate predstavljao za Volkswagen u SAD‑u. Svi otkupljeni automobili trajno su povučeni iz saobraćaja i parkirani na zakupljenim parkinzima širom Amerike, gdje su ostavljeni da ih dokrajči zub vremena.