Volkswagen K70
Prvi VW sa prednjim pogonom
Sedan koji je Volkswagenu donio novu tehničku arhitekturu i postavio temelje kasnijim modelima poput Passata i Golfa...
Volkswagen K70 je jedan od najzanimljivijih modela u istoriji kompanije jer je nastao iz projekta koji je prvobitno pripreman za NSU. Razvoj je zvanično započeo 12. januara 1965. kada je Uprava NSU-a donijela odluku da se između modela Prinz i ambicioznog Ro 80 ponudi novi porodični automobil srednje veličine. Inženjeri Ewald Praxl i Claus Luthe dobili su zadatak da razviju potpuno novu platformu s klipnim motorom, koja bi bila konvencionalnija i tržišno prihvatljivija od Wankel koncepta.
Prvi prototip pod oznakom Typ XI završen je u julu 1965. godine kao karavan, da bi u oktobru iste godine bila napravljena i limuzina zasnovana na NSU-u 110 s motorom postavljenim pozadi. Tokom 1966. i 1967. nastaju verzije Typ XII i Typ XIII, sada s motorom premještenim naprijed i prednjim pogonom. Konačni oblik projekta, poznat kao Typ 86, ispitan je u aerodinamičkom tunelu 1967. godine, a do kraja te godine već su izvedene prve probne vožnje. Interni naziv K70 uveden je kako bi se model razlikovao od Ro 80 i naglasilo da koristi klipni motor (Kolben).
Premijera za javnost bila je zakazana za Ženevski sajam automobila 1969. godine, ali je u posljednjem trenutku otkazana jer je Volkswagen te godine kupio NSU i odlučio da model povuče kako ne bi konkurisao novom Audiju 100. U kasnijoj analizi u Volkswagenu je zaključeno da bi K70 mogao poslužiti kao temelj za ulazak marke u savremeni segment porodičnih limuzina s prednjim pogonom. Odlučeno je da se model uključi u Volkswagenovu paletu uz minimalne estetske izmjene.
Serijska proizvodnja počela je u jesen 1970. u novoj fabrici Salzgitter, a K70 je bio prvi Volkswagen s prednjim pogonom, motorom postavljenim naprijed i vodenim hlađenjem. Dugačak je 445 centimetara, širina mu je 165, a visina 147 centimetara, sa međuosovinskim razmakom koji iznosi 270 centimetara, što je omogućilo vrlo prostranu unutrašnjost i jedan od najvećih prtljažnika u klasi.
U ponudi su u startu bila dva benzinska motora zapremine 1.6 litara, od kojih je slabiji razvijao 75 konjskih snaga, dok je jača verzija imala 90 konjskih snaga. Obje su koristile lanac za pogon bregaste osovine i dvostruki karburator Solex. Najčešća zamjerka u to vrijeme bila je izuzetno visoka potrošnja goriva, koja je u realnim uslovima rijetko padala ispod deset litara. Godine 1973. uveden je snažniji motor zapremine 1.8 litara i 100 konjskih snaga, poznat kao LS. Ova verzija se vizuelno razlikovala po dvostrukim okruglim farovima i crnoj bočnoj lajsni.
Do kraja proizvodnje 1975. godine izrađeno je između 208 000 i 211 000 primjeraka. Prodaja je bila ispod očekivanja. Automobil je bio težak, s prosječnom masom između 1050 i 1100 kilograma, a troškovi proizvodnje bili su visoki. Najveći problem ipak je bilo to što su Passat i kasnije Golf ponudili moderniju tehniku u kompaktnijem paketu.
Volkswagen K70 danas je zanimljiv prvenstveno kao tehnička prekretnica. Njegova arhitektura s prednjim pogonom i vodenim hlađenjem postala je osnova za Passat iz 1973. godine i Golf iz 1974. godine. Iz dizajnerskog ugla, Claus Luthe je razvio stil čistih, ravnih površina koji će kasnije uticati na mnoge modele u VW grupi. K70 je takođe značajan i kao posljednji veliki projekat NSU-a prije integracije u Audi.