Test – Ford Puma 1.0 mHEV
Dovoljno svježija da bude u vrhu klase
Nakon redizajna Puma je dobila svježiji dizajn, nova tehnološka rješenja i elektrifikovani benzinski pogon, koji je zadržao uzornu dinamiku uz ekonomičnu potrošnju goriva. Mada je 42 centimetra kraća od Kuge, Puma uspijeva da bez problema obavi većinu svakodnevnih porodičnih zadataka, ali i da bude ugodan i udoban automobil na duže staze...
Fordova paleta tradicionalnih modela polako se osipa uslovljavajući svoje obožavaoce da se snalaze kako znaju i umiju. Podsjećamo da je nakon gašenja proizvodnje B i C-Maxa, te Mondea i Fieste za novembar aktuelne godine najavljen oproštaj i od kompaktnog Focusa.
U takvim okolnostima suženog izbora, Fordovi kupci očekivano su se okrenuli preostalim alternativama, a u ovom slučaju gradskom krosoveru Pumi, koji je nakon pet godina tržišnog staža za modelsku 2025. godinu dobio dugo očekivano osvježenje.
Podsjećamo da je sa 426.307 isporučenih vozila 2024. godina bila jedna od najslabijih za Ford otkad je prisutan na tržištima
Evropske unije, EFTE (Island, Lihtenštajn, Švajcarska i Norveška) i Velike Britanije. Najprodavaniji njegov pojedinačni model na većini tržišta tokom prošle godine bila je upravo Puma.
S obzirom na to da se iznenada našla u fokusu pažnje kupaca, Ford je odlučio da je pažljivo redizajnira i uskladi s aktuelnim standardima. Zbog činjenice da se većini obožavalaca Puma izuzetno dopala u njenom originalnom izdanju, vizuelne promjene napravljene su tek u sitnim detaljima.
Prvi od njih jeste ugradnja novih svjetala sa specifičnom dnevnom LED grafikom, koja je osim modernog izgleda osigurala malom krosoveru i „noćnuˮ prepoznatljivost. U modernom duhu osvježena su i zadnja svjetla, koja je sada lakše uočiti, zbog čega je za koji procenat unaprijeđena i sigurnost, te je smanjena mogućnost naleta drugih vozila u različitim situacijama kada dolazi do naglog zaustavljanja.
Logotip brenda se s poklopca motora preselio na masku hladnjaka, koja djeluje kao prirodnija pozicija od prethodne. Puma je domaćim kupcima dostupna sa trima paketima opreme: Titanium, ST-Line i ST-Line X, a testni predstavlja ulaznu opciju. Osim po novom braniku najlakše ga je prepoznati po 17-inčnim aluminijumskim točkovima, koji ga izdižu 164 milimetra od podloge i čine dovoljno sigurnim za lakše off-road avanture.
U skladu sa vizuelnim standardima koji prate sve savremene krosovere jesu i plastične obloge najisturenijih dijelova karoserije i podvozja. Monotonija nelakiranih crnih površina efikasno je razbijena metaliziranim sivim plastičnim lajsnama koje oba branika čine sklonijim oštećenjima, ali i vizuelno ljepšim. Isti detalj ukrašava i obloge na vratima.
Kupce koji vole da istaknu mišićavost karoserije podsjećamo da oba ST-Line paketa svana imaju izraženiji sportski dizajn, sa drugačije stilizovanim branicima, točkovima, kontrastnim crnim retrovizorima i oblogama karoserije ujednačenim s njenom bojom.
I dok je vanjski dio vozila ostao manje-više vjeran originalu, unutrašnjost je s aktuelnim redizajnom značajno promijenjena i sa dvama ekranima prilagođena savremenim digitalnim standardima. No, da krenemo redom. Ugradnja nove 12,3-inčne digitalne instrument-table, koja je veća od dosadašnje, uslovila je da klasična okrugla forma upravljača bude zamijenjena četverougaonom.
Ovdje treba istaći da su svi dosadašnji pokušaji automobilskih proizvođača da ponude alternativu okruglom upravljaču bili neuspješni, a na Fordu je u vremenu pred nama da dokaže suprotno. S druge strane, treba primijetiti i da ovakav koncept omogućava puno bolju preglednost instrument-table nego kada je volan okrugao. Sa redizajnom digitalni segment dobio je i svojevrsno sjenilo u vidu plastične platforme koja je kod testnog modela bila presvučena crnim platnom.
Pored novih instrumenata, koje osim veće rezolucije krasi i savremenija grafika sa Fordovim karakterističnim plavim pozadinskim osvjetljenjem, potpuno je nov i 12-inčni centralni ekran osjetljiv na dodir, kojim se upravlja multimedijom, a između ostalog i klima-uređajem. Novi ekran je značajno veći od dosadašnjeg osmoinčnog, a sa softverom Sync 4 brži i efikasniji, posebno kada je riječ o spajanju multimedije vozila s pametnim telefonima.
Osim što omogućava jednostavnu razmjenu informacija, navigacionih mapa, omiljenih lokacija i mnogih drugih sadržaja memorisanih na telefonu, ovaj sistem značajno olakšava i telefoniranje, odnosno komunikaciju u vožnji. Ford je na centralnom grebenu ostavio i poziciju za odlaganje telefona, koja u bogatijim paketima opreme može da integriše i bežični punjač.
Bitna promjena koja je uvedena s redizajnom jeste i napuštanje klasičnog koncepta sa dvjema satelitskim ručicama iza upravljača, koje su namijenjene upravljanju brisačima i svjetlima, i prelazak na sistem sa samo jednom lijevom ručicom na kojoj su integrisane sve navedene funkcije.
Nakon privikavanja na novi sistem nećete primjećivati nedostatak starog sistema, ali i ovdje treba istaći da je klasičnije rješenje jednostavnije i intuitivnije, odnosno da će mnogi vozači biti u startu zbunjeni novim, posebno jer generiše veliki broj funkcija na malom prostoru lijeve ručice.
Sjedišta osnovnog modela ručno su podesiva u tri pozicije i presvučena su platnom ugodnim na dodir, koje je zbog bolje prozračnosti kod većine vozača poželjnije od opcionih presvlaka sa eko-kožom. U karoseriji dugačkoj 4,19 metara Ford je uspio pronaći dovoljno prostora za ugodan smještaj četiri odrasle osobe i djeteta, koje može da sjedne na sredinu zadnje klupe.
Mada je još uvijek aktuelni Focus jedan od najraskošnijih modela kada je riječ o kabinskom prostoru pozadi, kupci koji se odluče da uzmu Pumu umjesto njega ne bi trebalo da budu nezadovoljni. Nedostatak zadnje klupe jeste činjenica da se na njoj zbog dinamički spuštene krovne linije neće moći komforno smjestiti osobe veće od 1,8 metara. Pohvalno je da u prednjem redu sjedišta ima dovoljno mjesta za dvometraše i njihova koljena, što nije tako čest slučaj u Puminoj klasi.
Kvalitet upotrebljenih materijala u skladu je sa standardima segmenta, s tim da dominira tvrđa, reljefna plastika, koja ne dolazi do izražaja jer je Ford sve naslone i najčešće dodirivana mjesta umekšao adekvatnim presvlakama. Kvalitet završne obrade ne ostavlja prostora kritikama, a Puma se po tom pitanju nameće kao jedan od najuvjerljivijih gradskih krosovera.
Uz komfornu kabinu ponuđen je i uzorno veliki prtljažnik, čija osnovna zapremina iznosi čak 456 litara, a preklapanjem zadnjih naslona može se povećati do 1.216 litara. Tajna velike osnovne zapremine jeste u skrivenom 80-litarskom pretincu ili „megaboksuˮ, kako ga Ford zove. On se nalazi u podu prtljažnika i može se prati vodom, jer je od plastike i ima drenažni otvor na dnu – praktično rješenje za odlaganje obuće, alata i svih onih oblika prtljaga koji iz bilo kojeg razloga mogu da isprljaju prtljažnik.
Mana mu je što svana nije zaštićen nekom jačom oplatom i kao takav može se oštetiti, a ako to ljudima loših namjera padne na pamet, i fizički polomiti. Od praktičnih rješenja treba izdvojiti kukice na bočnim strana prtljažnika, te 12-voltnu utičnicu koja omogućava punjenje uređaja. Osim što je temeljno osvježio Pumu, Ford je osvježio i njen cjenovnik, odnosno ponudu, pa je model tek uveden na tržište ponudio domaćim kupcima po zanimljivoj akcijskoj cijeni.
Zahvaljujući tom potezu potpuno opremljen i naočit testni model moguće je dobiti po cijeni od 39.900 KM uz petogodišnju garanciju ili do 150.000 pređenih kilometara, šta prije nastupi. S obzirom na sve ono što ovaj automobil nudi, ali i kako se vozi, to je trenutno jedna od najzanimljivijih ponuda u klasi u kojoj svaki pojedinačni model ima „najveću i najraznovrsnijuˮ konkurenciju na tržištu.
.webp)
POGON
Fordov 1.0 EcoBoost agregat jedan je od najdugovječnijih trocilindarskih turbobenzinaca, koji je u međuvremenu preležao „dječje bolestiˮ i danas važi za provjeren i pouzdan agregat sa više od 15 godina tržišnog staža. Podsjećamo da ga je Ford koristio za pokretanje velikog broja svojih modela, među kojima je kao najveća bila posljednja generacija Mondea. Mi ga pamtimo po veoma dobrim izdanjima koje je imao u: Fiesti, B i C-Maxu, Eco Sportu i originalnom izdanju Pume koje smo vozili prije četiri godine.
Osim u testnom izdanju sa 125 KS u Pumi je dostupan još i u jačoj verziji sa 155 KS. Ford ga kombinuje sa automatskim automatikom Powershift sa dva kvačila i sedam brzina ili sa šestostepenim ručnim mjenjačem, koji smo imali u testnom modelu. U najnovijem izdanju mali benzinac oslanja se na podršku lakog hibridnog sklopa sa integrisanim starter-generatorom od 11,5 kW (16 KS), koji koristi 48-voltnu električnu instalaciju i bateriju od 0,38 kWh.
U praksi je riječ o pogonskom sistemu koji osigurava sasvim dovoljne performanse za 1.316 kg težak automobil koji od 0 do 100 km/h ubrzava za 9,8 sekundi i može da dostigne 191 km/h. Od Forda obećani prosjek od 5,4 litra uspjeli smo postići u većem dijelu testa bez problema, a prosječna potrošnja na kraju nam se zaustavila na šest litara benzina, što je odličan rezultat s obzirom na masu vozila, opterećenje koje je imao i dinamiku s kojom je vožen.